яблоко

El Vikivortaro

rusa[redakti]

 Substantivo[redakti]

Atributoj
[redakti]

я́б-ло-ко
Substantivo, neanima, neŭtra genro, 2-a deklinacio (tipo de deklinacio 3a(1) laŭ klasifikado de A.A. Zaliznjak).
kazo sing. plur.
nom. я́блоко я́блоки
gen. я́блока я́блок
dat. я́блоку я́блокам
ak. я́блоко я́блоки
inst. я́блоком я́блоками
pr. я́блоке я́блоках

Radiko: -ябл-; sufikso: -ок-; finaĵo: .

Prononco
  • IFA: ununombro  [ˈja.bɫə.kə] , multenombro  [ˈja.bɫə.kʲɪ] 
  • Sono :(lingvo -ru-)
    (dosiero)
Яблоко [1]

Signifoj
[redakti]

  1. pomo [1] ◆ Спелое яблоко ◆ Зелёное яблоко. ◆ Сладкие яблоки. ◆ Сушёные яблоки. ◆ Гнилое яблоко.
  2. bot. pomo [2], pomofrukto ◆ При созревании яблока ткань околоплодника дифференцируется на наружную сочную и внутреннюю хрящевидную или кожистую (у яблони, груши, рябины и др.), иногда она целиком становится деревянистой (например, у кизильника). БСЭ
Hiperonimoj
  1. плод, фрукт
  2. орган, плод, фрукт
Hiponimoj
  1. антоновка, анис, штрифель
  2. -

Meronimoj[redakti]

  1. семя, плодолистик, мякоть, кожица
  2. семя, плодолистик, мякоть, кожица

Holonimoj[redakti]

  1. яблоня, сад
  2. -

Idiomaĵoj kaj stabilaj koneksoj[redakti]

Proverboj[redakti]

Derivaĵoj
Deveno

El praslava formo parenca al malnovslava ѧблоко, bulgara ябълка, ukraina яблуко, belorusa яблык, pola jabłko, slovena jabolko, serba јабука, ĉeĥa jablko k.a. Plue el prahindeŭropa radiko *ab(e)l-; kp.: angla apple, germana Apfel, nederlanda appel, dana æble, norvega eple, malnovirlanda ubull, skota ubhal, litova obuolys ktp.

Origine яблоко signifis iu frukto de arbotrunkarbusto (escepte beroj, sed inkluzive nuksoj). Отсюда пошло и библейское запретное яблоко — t. е. «malpermesita frukto» (nedevige de pomujo).

Referencoj kaj literaturo